Onkolitički virusi

Iskorišćavanje moći virusa za aktiviranje imunog sistema i liječenje uznapredovalog melanoma

Iako su se mogućnosti liječenja uznapredovalog melanoma poboljšale, mnogi pacijenti i dalje neće imati koristi od trenutno odobrenih terapija. Konkretno, neki pacijenti liječeni imunoterapijom anti-PD1 nikada ne reaguju (što se naziva primarna rezistencija), dok drugi u početku reaguju, a zatim njihova bolest napreduje (što se naziva sekundarna rezistencija). Za takve pacijente dostupne su ograničene mogućnosti liječenja, što predstavlja jasnu nezadovoljenu medicinsku potrebu za pacijente danas.

Onkolitički virusi su oblik imunoterapije koji koristi viruse za inficiranje i uništavanje ćelija raka. Ova vrsta imunoterapije se istražuje za liječenje uznapredovalih melanoma i može biti korisna kada početna anti-PD-1 imunoterapija prestane da djeluje na pacijente. Ovi virusi mogu izazvati lokalnu upalnu reakciju i takođe mogu nositi mnoštvo imunoaktivnih lijekova. Nakon što je Agencija za hranu i lijekove (FDA) 2015. godine odobrila prvi onkolitički virusni tretman za melanom pod nazivom Imlygic (talimogen laherparepvec ili T-VEC), istraživači su pokušavali da poboljšaju efikasnost ove vrste liječenja lokalizovanih tumora, kao i tumora koji su se proširili po cijelom tijelu.

Novi onkolitički virus nazvan RP1 (takođe poznat kao vusolimogen oderparepvec) trenutno se testira u multicentričnom, međunarodnom kliničkom ispitivanju faze 3 pod nazivom IGNYTE-3. Sponzor studije, Replimune, ima niz onkolitičkih virusnih terapija spremnih za rješavanje hitnih nezadovoljenih medicinskih potreba. Ove terapije uključuju direktno ubrizgavanje onkolitičkih virusnih terapija u tumor, stimulišući lokalno uništavanje tumora i posledično snažan imuni odgovor sa mogućnošću transporta ovih imunih ćelija za uništavanje tumora koji su se proširili na udaljena mjesta u tijelu. Štaviše, intratumoralna injekcija virusa može ublažiti mnoge neželjene efekte koje su povezane sa sistemskim doziranjem.

Šta je onkolitički virus?

Onkolitički virus je vrsta liječenja raka u kojoj virus inficira i ubija ćelije raka. Onkolitički virusi su konstruirani tako da inficiraju samo ćelije raka, a ne i zdrave ćelije. Oni ubijaju ćelije raka na dva načina.

  • Prvo, virus ulazi u ćelije raka i uzrokuje njihovo raspadanje i smrt.

  • Drugo, fragmenti nastali kada ćelije raka umru aktiviraju imuni sistem da bi mogao da ubija druge ćelije raka u tijelu pacijenta.

Kako se testiraju novi tretmani za melanom?

Nove mogućnosti liječenja prvo se testiraju u kliničkim ispitivanjima, što su istraživačke studije koje uključuju dobrovoljce. Svi tretmani i lijekovi koje je trenutno odobrila FDA i koji su sada dostupni pacijentima sa melanomom prvo su procijenjeni u kliničkim ispitivanjima na efikasnost u liječenju melanoma.

Klinička ispitivanja imaju prednosti kao što je moguć pristup obećavajućim novim tretmanima koji nisu dostupni svima i dodatno praćenje zdravlja pacijenta tokom ispitivanja. Klinička ispitivanja takođe nose neke rizike kao što je mogućnost neželjenih efekata ili da tretman ne djeluje. Prilikom donošenja odluka o liječenju, pacijenti treba da razmotre sve svoje opcije liječenja, uključujući i razgovor sa svojim ljekarom o mogućnosti uključivanja u odgovarajuće kliničko ispitivanje.

Kliničko ispitivanje IGNYTE-3, testiranje RP1

Replimune-ovo IGNYTE-3 ispitivanje trenutno uključuje pacijente u kliničku studiju faze 3, testirajući njihovu imunoterapiju onkolitičkim virusom, RP1, u kombinaciji sa imunoterapeutikom anti-PD-1, nivolumabom, u odnosu na standardne terapije kod pacijenata koji su napredovali nakon početne terapije. Cilj IGNYTE-3 je da se utvrdi da li ovaj tretman povećava ukupno preživljavanje (koliko dugo pacijent živi nakon početka liječenja) kod pacijenata koji primaju kombinaciju RP1 u poređenju sa pacijentima koji primaju standardni tretman koji je ljekar izabrao. Ovo kliničko ispitivanje je namjenjeno pacijentima sa neoperabilnim melanomom stadijuma 3 i metastatskim melanomom stadijuma 4 čija je bolest napredovala na imunoterapiji anti-PD-1 i anti-CTLA-4 koja se primjenjuje kao kombinacija. Osim toga, pacijenti koji imaju potvrđenu mutaciju BRAF V600 trebali su takođe primiti neku vrstu terapije usmjerene na BRAF ako su medicinski bili podobni za primanje ove vrste liječenja.

Onkolitički virus koji se testira u IGNYTE-3 ispitivanju naziva se RP1, što je virus herpes simpleks tipa 1, genetski modifikovan da teoretski preferencijalno inficira samo tumorske ćelije i maksimizira uništavanje tumora, a istovremeno je dizajniran da aktivira imuni sistem da ubija ćelije raka. Nakon direktnog ubrizgavanja u tumor, RP1 inficira tumorske ćelije i uzrokuje njihovo pucanje i smrt, što izaziva upalu i transport munoloških ćelija do tumora. Dr. Bowles je objasnio da je RP1 drugačije konstruisan od T-VEC-a jer proizvodi dva faktora za snažnije aktiviranje imunog odgovora. T-VEC proizvodi samo jedan od ovih faktora.

Nakon perioda pristanka i probira, pacijenti koji ispunjavaju uslove nasumično se raspoređuju u jednu od dvije različite grupe:

Koji su prethodni rezultati doveli do otvaranja IGNYTE-3 studije?

Ovo ispitivanje faze 3 zasnovano je na obećavajućim rezultatima iz IGNYTE studije faze 1/2 (NCT03767348) koja je testirala RP1 u kombinaciji sa nivolumabom kod pacijenata koji su napredovali na anti-PD-1 terapiji. Podaci predstavljeni na kongresu Evropskog društva za medicinsku onkologiju 2024. pokazali su da je oko jedne trećine tumora pacijenata reagovalo (smanjivanjem) na RP1 plus nivolumab i da je odgovor na ovaj tretman i brz i dugotrajan (medijansko trajanje odgovora od početka liječenja bio je 27,6 mjeseci) 2. Pored ubijanja ćelija raka u injektiranom tumoru, RP1 aktivira imuni sistem tako da većina pacijenata koji reaguju ima smanjenje neinjektiranih tumora koji su se proširili na druga mjesta u tijelu (apskopalni efekat).

Rezultati takođe pokazuju da je tretman bio relativno bezbjedan i podnošljiv. Najčešći neželjeni efekti uključivali su groznicu, umor, groznicu i mučninu. Ovi neželjeni efekti su bili minimalni, nisu bili teški i mogli su se kontrolisati.

RP1 plus nivolumab djeluje kod različitih podgrupa pacijenata, bez obzira na status različitih tumorskih biomarkera kao što su PD-L1 ili BRAF. Štaviše, ukupna stopa odgovora (definisana kao potpuni nestanak tumora ili djelimično smanjenje tumora) bila je 35,9% kod pacijenata sa primarnom rezistencijom na prethodnu anti-PD-1 terapiju i 27,7% kod pacijenata koji nisu reagovali ili su napredovali kroz kombinaciju anti-PD1 i anti-CTLA4 terapije, što pokazuje sposobnost RP1 kombinacije da prevaziđe rezistenciju, barem kod nekih pacijenata. Stope preživljavanja od jedne, dvije i tri godine bile su 75,3%, 63,3% i 54,8% što ukazuje na potencijal za kliničku korist.

„Najznačajnija je bila sposobnost kombinovane terapije RP1 da izazove smanjenje i odgovor u neinjektiranim tumorima lokalno i udaljeno, uključujući neinjektirane visceralne lezije“

Koje su prednosti i nedostaci RP1?

Jedna od prednost je ta što, za razliku od T-VEC-a, koji se ubrizgava samo u tumore ili limfne čvorove na ili ispod kože, RP1 se može više puta ubrizgavati u tumore u unutrašnjim organima kao što su jetra ili pluća, a pacijenti to dobro podnose. Pacijenti sa melanomom koji se proširio na jetru generalno imaju lošu prognozu i male mogućnosti liječenja, tako da RP1 terapija može postati važna opcija za liječenje ovih pacijenata sa uznapredovalim melanomom. Za razliku od terapije tumor-infiltrirajućim limfocitima (TIL), koja je odobrena od strane FDA, RP1 se može brzo primjeniti pacijentima u klinici, ne zahtijeva hospitalizaciju i ima manje teške neželjene efekte. Jedno od ograničenja je, to što ljekari koji će vjerovatno vršiti  ubrizgavanje u tumore u unutrašnjim organima, kao što su interventni radiolozi ili drugi specijalisti za ubrizgavanje, moraju biti edukovani o količini lijeka koja se ubrizgava i kako da identifikuju odgovarajuće unutrašnje tumore u koje se može ubrizgati ovaj lijek. Kožne lezije se relativno lako ubrizgavaju, ali ljekari moraju biti posebno oprezni prilikom ubrizgavanja RP1 u unutrašnje organe kako bi izbjegli povrede organa.

1 RP1 je istraživačka terapija za koju nije dokazano da je bezbjedna ili efikasna i nije odobrena za upotrebu od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) ili bilo koje druge regulatorne agencije van SAD.